“Jedan mlađi kolega mi se zadnje vrijeme stalno žali”

“Jedan mlađi kolega mi se zadnje vrijeme stalno žali na svoju djevojku kako ona ne radi ništa jer je sad ostala bez posla i kako se ugojila i ne dotjeruje se kao prije.

Prije neki dan kolega zaboravi nešto na poslu pa me zamolio da mu odbacim to kad budem išao kući, znači banuo sam kod njih neočekivano.

Ljudi moji, djevojka je prelijepa, ne znam kakva je bila prije, ali uopšte nije debela. Kosa uredna, solidno obučena, sve normalno. Kada sam došao, ona je peglala njegove stvari.

Pozvala me da uđem na kafu. Na stolu kolači, voće, cvijeće u vazi. Sve uredno i čisto. Nisam puno stariji, nekih 15 godina, ali dođe mi ovog balavca da opalim ko sina svog, pojma nema šta ima, a vamo se žali.”

(Ispovesti.com)

BONUS:

Brojni stručnjaci poput pedagoda, psihologa i psihijatara, koji se bave pravilnim razvojem djece, smatraju da je vaspitati dječaka tako da postane pravi muškarac izuzetno teško, a možda čak i zahtevnije od odgajanja djevojčice. Međutim, suočavajući se sa nepredvidivim izazovima savremenog doba, mnogi roditelji su složni u stavu da nema razlika, već je podjednako zahvetno, mukotrpno i odgovorno.

Jungov pogled na vaspitanje muškog djeteta

Naime, čuveni psihijatar Karl Gustav Jung je smatrao da vaspitanje koje ne odgovara pravilnom razvoju djeteta može dovesti do formiranja takozvanog kompleksa “muškarac-dijete”. Na primer, ako otac majci ne pruža emocionalnu podršku i pažnju, ona ih može početi tražiti u djetetu, stvarajući tako dublju vezu nego što je potrebno. Dakle, majka može postati previše brižna i svojom pažnjom “zagušiti” sina, vezajući ga za sebe i onemogućavajući da se on riješi osjećanja zavisnosti od nje.

Dakle, psihologija muškog djeteta prema Jungu je jednostavna: “Ako majka ne osjeća emocionalnu povezanost sa mužem, ona to traži u sinu.”

Kao dijete tako kompulzivne majke, jednostavno ne možete da živite sami. Stalno će ispravljati vaše greške i donositi sve važne životne odluke umjesto vas sve dok joj to dopuštate. Knjiga “Moderna Jungova Klinička praksa” kaže:

“I evo čovjeka koji stoji ispred vas, živi u prošlosti i pokušava da pobegne iz ovog hladnog i surovog svijeta, koji ne može da razumije. Njegova majka je često pored njega, ne pokazujući ni najmanju zabrinutost zbog činjenice da je njen sin trebalo da odraste kao muškarac, i ne čini ništa da mu pomogne da odraste i zasnuje svoju porodicu.

Svjedok ste neke vrste zavere između majke i sina i vidite kako njih dvoje pomažu jedni drugima da prevare stvarni život.

On čini samo niz malih pokušaja da se oslobodi, jer su njegova inicijativa i izdržljivost paralizovani tajnim sjećanjem da se mir i sreća mogu dobiti samo od majke… To nameće određene zahtjeve čovjekovoj muškosti, njegovoj revnosti i, iznad svega, njegova hrabrost i odlučnost da sve stavi na kocku. Da bi to uradio, biće mu potrebna podrška izdajničkog Erosa, koji je u stanju da zaboravi majku i preživi prekid s prvom ljubavlju svog života”.

Ta misao je vrlo duboka i nekima se njeno postojanje može učiniti nerealnim, ali poenta je u tome da majke koje podižu izdržavanu djecu sve to rade svjesno, priznale to ili ne.

Njihovi sinovi nisu u stanju da pronađu pravu sreću izvan majčinog krila, jer ih majke ometaju na svaki mogući način. Sam majčin kompleks, kada se detaljno ispita, prilično je šokantan. Neki muškarci zaista nisu u stanju da postignu psihološku zrelost zbog nedostatka oca i onoga što im je potrebno od njega. Ali za uspješan i samostalan život takvi muškarci treba da se riješe zavisnosti koju njihova majka osjeća prema njima.