Miličinu Svadbu Sam Čekala Cijelog Života
Svadbene priče uvijek su najzanimljivije, i zauvijek se prepričavaju. Koliko god da ima loših iskustava, ova priča je dokaz da zaista postoje ljudi koji cijene prave vrednosti u životu i prave prijatelje!
Dragana (31) je prije neko vrijeme dana išla na veoma važnu svadbu: udavala se njena najbolja prijateljica. Muž i ona nisu vodili dijete (3), već su se spremili i odnijeli kovertu sa 20 eura.
“Svjesna sam bila da je to malo novca iz više razloga: bogata svadba, ja njena najbolja drugarica, a i bila sam kuma. Ipak, stvarno nismo mogli više. Nismo imali odakle. Ja ne radim, a muž ima samo 250 eura platu, jedva preživljavamo i opstajemo sa sinčićem. Da nemamo stan koji su nam ustupili njegovi, ne bismo ni za kiriju imali. Ovako, bukvalno krpimo kraj sa krajem.
Miličinu svadbu sam čekala cijelog života, ona mi je kao sestra koju nikada nisam imala. Morali smo da odemo, makar bez ičega. Uzeli smo posljednjih 20 eura u kući i stavili u kovertu, a ja sam se osjećala kao najgora osoba na svijetu.
Nekako sam prevazišla taj loš osjećaj kako je slavlje teklo. Najgori trenutak je bio kada je, nakon što je sakupila koverte sa novcem, odlučila da uzme mikrofon i otvara jednu po jednu, kako bi pročitala koliko je ko dao! Zanijemela sam!
Prvi put sam tako nešto vidjela. Vidjela sam, po njenoj faci, da joj nije prijatno – muž je tako želio, a ona je morala da ispoštuje dragog, jer se u njegovom kraju to tako radi.
Kako je otvarala koverte, ja sam sa svakom novom umirala. Ređale su se cifre od 100, 200 pa i 500 eura. Mene kao kumu je ostavila za kraj. Dovoljno sam se loše osjećala sama sa svojom savjesti, ali kao da to nije bilo dovoljno.
Kada je otvorila moju kovertu, ja i muž smo već od stida i sramote počeli da crvenimo i spremali se da pobjegnemo sa te svadbe, a moja prijateljica je na mikrofon rekla pred 500 zvanica da je od svoje najbolje prijateljice, svoje kume dobila 1000 eura!
Bila sam šokirana, muž i ja smo se pogledali i ništa nam nije bilo jasno. Naravno, zvanice su bile u transu i svi su nas gledali sa divljenjem. Bože, kakvi su to ljudi, mislila sam, dok mi je u ušima i dalje zujalo ono “hiljadu”. Ja te pare ne pamtim da sam u životu vidjela u svojim rukama.
Nakon par minuta kuma mi je prišla i našu kovertu zapakovanu vratila i rekla da zna da nisam u najboljoj situaciji i da želi da mi vrati moj novac, jer moje iskreno prijateljstvo joj je vrijednije od sveg novca ovog svijeta, a da je na mikrofon pročitala da sam joj dala toliko samo zbog zlih i pokvarenih ljudi koji su čekali da bude manje.
Njoj, je kako je rekla, najvažnije što sam ja bila uvijek tu za nju, i nikakav novac ovog svijeta to ne moe da promijeni.
Zaplakala sam od sreće… ali kada sam došla kući shvatila sam da je ona kovertu ipak otvorila, jer je pored mojih 20 eura bilo još 500 eura.
Najbolja prijateljice, voljela bih da smijem da ti napišem ime, ali ne bi bilo u redu, jer znam da bi se ona naljutila. Nikada ništa nije radila da bi je neko hvalio ili pričao o tome. Hvala ti, mila moja kumo, ponosna sam i srećna jer te imam u svom životu!
A vi zaboravite na prljave pare i naučite da cijenite prave stvari i vrijednosti u životu!”
