Ispovijesti kojima je nemoguće predvidjeti kraj
Od bizarnih slučajnosti do jezivih susreta, ove priče će te natjerati da preispitaš samu stvarnost.
Ispovijesti ljudi koje ostavljaju bez teksta:
— Bila sam kod kuće sa svojom bebom kada je zazvonilo zvono na vratima, baš u trenutku kada sam pravila mlijeko. Nikada ne odgovaram, pa sam nastavila s tim. Pet minuta kasnije, čula sam stranca kako razgovara s mojim mužem. A moj muž je brzo došao uz stepenice, uzeo bebu i rekao: “Žao mi je, nisam znao da dolaze!”
Pitam ga: “Šta? Ko je to?” On objašnjava da su njegov šef i njegova žena na vratima s poklonom za bebu. Ja odgovaram s “U redu”, jer sam još uvijek bila vezana za pumpu za mlijeko. Završim s tim, a zatim odem u kupatilo da stavim losion. Nekoliko minuta kasnije, moj muž se vraća gore, vidno uzrujan, jer nisam došla da ih pozdravim i prihvatim njihov poklon.
Rekla sam mu da nisam shvatila da to trebam učiniti ili da ostaju. On kaže da je to bilo vrlo nepristojno s moje strane i da sam glupa jer, prvo, nisam otvorila vrata, a drugo, nisam došla dolje nakon što mi je rekao. Rekao je da su ga pitali gdje sam i šta radim, što je učinilo situaciju nezgodnom za njega.
—
Kada sam bio dijete, išao sam na ribolov u dubokom moru sa svojim ocem i nekim ujacima i rođacima. Imali smo dva čamca. U svakom slučaju, nisam baš dobar u ribolovu—ili u držanju stvari, valjda—jer sam pokušao da bacim mamac i slučajno bacio svoj štap za ribolov u more. Svi su se dobro nasmijali, neko mi je posudio drugi štap, i nastavili smo da pecamo.
Nakon par sati, vraćamo se na obalu. Međutim, ne možemo prići dokovima jer se održava trka čamaca. Moramo malo da čekamo.
Jedan od mojih rođaka odluči da izvuče svoj štap za ribolov kako bi skratio dosadu, iako su svi znali da neće ništa uloviti. Ipak, ulovio je nešto: moj štap za ribolov.
— Odmah nakon završetka srednje škole, upoznao sam djevojku u bilijar klubu koja je imala potpuno isto ime kao moja majka. Zvala se Jasmina. Oboje smo rođeni i odrasli u istom gradu.
Prošlo je dva ili tri mjeseca, a ona i ja se intenzivno viđamo. Upoznajem njene roditelje, a njen otac ‘zaklinje’ se da me je već upoznao.
Nekoliko nedelja kasnije, odlazim da posjetim djevojku na poslu, i dočekaju me sa sljedećim: “Znam zašto moj tata misli da mu izgledaš poznato. Rekao mi je da je on izlazio sa tvojom majkom u srednjoj školi, a zatim je mene nazvao po njoj.”
(Novi.ba/Brightside)
